Svečanost povodom dogradnje i rekonstrukcije zgrade suda

Govor Prof.Dr.Slobodana Blagojevica-Ministra pravde Crne Gore

09. 03. 1998.

Poštovani dame i gospodo,
 
            Divan je doživljaj kada čovjek učestvuje u promociji rezultata ljudskog stvaralaštva-materijalnog i dihovnog. Danas, ovdje i sada prisustvujemo jedno takvoj pomociji. Naporom Vlade Republike Crne Gore, kroz investiciju preko 1.500.000,00 dinara, rekonstruisan je i dogradjen ovaj ovjekat, u izuzetno teškim ekonomsko-finansijskim prilikama. Njegovo značenje nije samo materijalno, fizičko, značenje uslova rada suda, nego i šire civilizacijsko značenje i opredjeljenje Republike Crne Gore, da razvija demokratske, humane i civilizovane odnose medju ljudima.
 
            Postupajući u ime Vlade Republike Crne Gore ovaj objekat na korišćenje kolektivu Osnovnog suda u Rožajama, u isto vrijeme predajemo i naše uvjerenje da će sud i dalje časno vršiti odgovornu funkciju sudjenja. Posebno je zadovljstvo što se to dešava u višenacionalnoj i viševjerskoj sredini, što je naše bogatstvo ali i naša sveta dužnost, da radi našeg ljudskog i civilizacijskog opstanka i napretka, živimo u miru, ljubavi i dostojanstvu.
 
            Dame i gospodo,
 
            Pravo postoji radi održavanja života. Sudbina čovjeka i čovječanstva, pojedinca i društva velikim je dijelom pod vladavinom države i prava. Pravo je rodjeno u istoriji, radi zajedničkog života i rada ljudi, radi njihovog opstanka. U njegovom stvaranju uvijek postoji jedna daljina izmedju zakona kao apstraktnog pravila i njegove primjene. Vrlo je teško ljudskom razumu da predvidi sve slučajeve koji se mogu desiti u životu. Ne postoji potpuna harmonija izmedju ljudskog razuma i stvarnosti u pogledu regulisanja odnosa putem prava. Zato je tu sudija da objektivnim i savjesnim tumačenjem useli pravdu u primjenu prava, da postupa jednako prema jednakima, a nejednako prema nejednakima, zavisno od stepena njihove nejednakosti, kako glasi staro pravilno pravičnosti. Niko u pravnom poretku nema silu, već samo prava i dužnosti. Pravo i dužnosti na primjenu sile, nije sila. Zato podržimo sudiju i onda kada pogriješi u uvjerenju da je to uradio savjesno postupajući. Sudijinim riječima treba vjerovati i onda kada nam u prilog ne idu, a sudija mora uvijek u sebi nositi i na ulazu u sudsku zgradu nepisane Aristotolove riječi čitati: „Ići sudiji znači ići pravdi“.
 
            Dame i gospodo,
 
            Potrebna nam je savjest u svim medjusobnim odnosima, a savjest je govor nad-ja, a nad-ja, na takav način, sebe čini sudijom, šaljući u našu svijest moralne zahtjeve. Mora se, kako je to govorio Džordž Vašington, razlikovati duh slobode od razuzdanosti.
            Poznati pravni filozof Gustav Radburh kaže: „Nama pravnicima da je najteži zadatak: da vjerujemo u svoj životni poziv, a da ipak, istovremeno, u nekom najdubljem sloju našeg bića stalno sumnjamo u njega“. Nije veliki filozof htio da negira pravo, nego da ukaže na svu težinu bavljenja njime, zato što je sve u društvenom životu (kao i u prirodi) podvrgnuto duhu protivljenja i ideji nedovoljnosti.
            Ovdje, pod ovim krovom, govoriće se jezik prava i pravde, kao i u svakom drugom hramu zaštite čovjekovih sloboda i prava. Monteskije je govorio: „Sudija je usta zakona“. Rekao bih sudija je i mozak zakona. Zakoni su nijemi učitelji, sudija njihovim jezikom govori jednako za sve.
            A jedan citat iz Upanišade glasi: „A da nema govora ne bi se znalo ni za dobro, ni za zlo, ni za istinu, ni za neistinu, ni za ono što je prijatno, ni za ono što je neprijetno“. Pravo preko sudije mora govoriti, jer je to u interesu svih.
            Upućujem riječi priznanja i zahvaltnosti svima koji su doprinijeli da smo danas ovdje zajedno, a posebno gospodinu Zahitu Camiću, predsjedniku Osnovnog suda i kolektivu na čijem je čelu, na domaćinskom i brižnom odnosu da ova divna zgrada bude u svojoj funkciji.
            Želim kolektivu Osnovnog suda u Rožajama puno uspjeha u radu, a svima vama dragi prijatelji, ličnu i porodičnu sreću.