Izlaganje dr Mladena Vukčevića, predsjednika Sudskog savjeta na završnoj konferenciji CGO

25. 07. 2019.

OTVORENA PRAVDA - TRANSPARENTNOST PRAVOSUĐA
(Podgorica, 25. jul 2019. godine)
 
Uvažena gospođo Uljarević, gospođo Laković-Drašković,  poštovani učesnici i gosti,

zahvaljujem Centru za građansko obrazovanje što učestvujem na ovoj, završnoj konferenciji. 

Vjerujem da je danas prilika da se diskutuje o temama koje se odnose na saradnju pravosuđa i medija, povećanje povjerenja javnosti,poštovanje Etičkog kodeksa, kao i novinama koje se odnose na izazove modernih tehnologija i društvenih mreža. Zato transparentnost rada pravosuđa nije statička kategorija koja može biti jednom osvojena, naprotiv, ona je satkana od otvorenih izazova, koji se stalno moraju  rješavati.

Želim da podsjetim na Mišljenje broj 3 Konsultativnog vijeća evropskih sudija (CCJE) o principima i pravilima profesionalnog ponašanja sudija, u kome se kaže da oni izražavaju „sposobnost sudijske profesije da svoju funkciju posmatra kroz prizmu vrijednosti koje, kao protivteža ovlašćenjima koja su joj data, odgovaraju očekivanju javnosti. Ovo su  standardi koji sadrže priznanje da primjena prava nije mehanička aktivnost. Oni sadrže stvarnu diskrecionu moć i stavljaju sudije u položaj odgovornosti prema sebi i prema građanima“. Te riječi potvrđuju da nezavisnost suda i sudija nije ustanovljena samo zbog njih, već postoji u interesu društva.

Javnost je jedno od osnovnih načela vršenja sudske vlasti, ono je sastavni dio njene nezavisnosti. To je mjera kojom društvo vrednuje učinak suda. Čini se da nema društvenog podsistema u kome se medijski izazovi toliko ukrštaju. To posebno važi u vremenu novih informacionih tehnologija, u vremenu kada ne samo futuristi, već i realisti govore o on-line suđenju, o suđenju bez papira, o prenosu suđenja u realnom vremenu, uopšte o novim dimenzijama odnosa suda i medija. Govori se i o brendiranju jedne tradicionalne djelatnosti kakvo je sudstvo. Međutim, sudstvo ima granice dizajna koje su oličene u zakonima i drugim aktima. I s druge strane, ovdje je polje slobodnog duha umanjeno, umjetnici se ne moraju vraćati na staro, a kod pravnika je to obavezno (precedenti) ili bar poželjno (sudska praksa u evropsko kontinentalnom sistemu). 

Pred nama nije jednostavan zadatak, jer treba uspostaviti  ravnotežu između prava javnosti da zna, prava na privatnost i prava na pravično suđenje. Dakle, sudski sistem treba da preduzme mjere i obezbijedi da javnost razumije centralnu važnost  javnosti i pravde za demokratiju i za prosperitet države. To se bez medija ne može, i zato smo „osuđeni na saradnju”, i jedni i drugi.

Da li smo mi odmakli na tom planu? Jesmo, ali ne u mjeri u kojoj su medijska zajednica i javnost zadovoljni. Iz ugla tradicionalnog modela vršenja sudske vlasti čujemo da se transparentnost može okrenuti u smjeru u kome senzacionalizam ugrožava ovo načelo, dok opet, mediji ističu potrebu za još većom prozračnošću suda i suđenja. Između ta dva stava istina je u onoj tački koja je mjera našeg međusobnog razumijevanja.

Brojna su obilježja odnosa na relaciji sud i mediji, ali ovom prilikom ističem tri: 1)postojanje strategija, mehanizama i smjernica koji oblikuju ove odnose, 2)dijalog o izvještajima međunarodnih institucija i onih koji ispituju javno mjenje, 3)problem percepcije rada sudova.

Prvo obilježje (normativni okvir) je najlakše kvantifikovati i tu su zadaci u principu ispunjeni, kao i kod ostalih obaveza u „evropskoj agendi”, međutim, primjena je druga, zahtjevnija strana te medalje. Mi smo, još u decembru 2017. godine, usvojili Strategiju za odnose sa javnošću i informisanje Sudskog savjeta uz prateći Akcioni plan za njeno sprovođenje. Nedavno je usvojen i Komunikacioni protokol Vrhovnog suda Crne Gore, koji između ostalog predviđa da svi sudovi za portparole imaju sudije, da postoji poseban media pull i služba. Sve to predstavlja  osnovu za podizanje transparentnosti crnogorskih sudova, a na nama je da to bude djelotvorno i mi radimo u tom smjeru. Primjera radi, broj upita predstavnika sredstava informisanja  ka Sudskom savjetu u 2018. godini bio je 186, taj broj je za prvih 6 mjeseci ove godine 72. Na skoro sve  upite odgovarano je istog dana kada ih novinari i dostave. Trudeći se da povećamo efikasnost u tom dijelu, u najkraćem roku na portalu Savjeta objavljuju se sva usvojena dokumenta, odluke, najave, zapisnici, izvještaji, strategije, brošure, rad svih radnih tijela Savjeta, itd... 

U odnosu na drugo obilježje - postoji dijalog o tome koliko poštujemo međunarodne standarde. Ali, u principu svaka od strana (sud i mediji) iz tih dokumenata, izvještaja o napretku i sl. apostrofira ono što joj odgovara. Pa je otuda, s jedne strane, sudstvo važan činilac u ubrzanju evropskih integracija, ili, s druge strane, kočničar istog procesa.  Mi nemamo instituciju koja bi se analitički bavila ovim dijelom funkcionisanja pravosuđa, i to civilni sektor dopunjava na način koji se nama nekada može ili ne može dopadati, ali je u principu koristan. Izostaje analitičko bavljenje ovim segmentom pravosuđa, o čemu bi trebalo u budućnosti razmisliti. 

Sve ovo upućuje da u našem pristupu medijskom prostoru  treba znati: ciljne grupe, ciljeve komunikacije, koncept ključne poruke, alatke, odgovornost za izvršenje, mjeru uspjeha i druge parametre. Treba koristiti i društvene mreže, svjesni dvosjeklog mača kojeg imamo u tom slučaju, jer su, recimo, sve povrede Etičkog kodeksa, iako ne brojne, proistekle  iz utvrđeno je, neprimjerenog korišćenja društvenih mreža od strane pojedinih sudija. U svakom slučaju treba afirmisati  rad medijskih eksperata od kojih su neki i danas ovdje, zatim obuku na ove teme u okviru Centra za edukaciju sudija i tužilaca i sl. To bi nam i pokazalo koliko smo građanima približili  rad sudova i koliko poznaju neke institute. Slično onome što sam nedavno pročitao u istraživanju po kome svega 13% građana zna koliko Skupština broji poslanika, ili 10% onih koji znaju koliki je izborni cenzus. Dok nijesam čuo te podatke imao sam drugačiji, znatno bolji utisak o tome koliko građani znaju o ustavnom sistemu.

U pogledu trećeg obilježja (problem percepcije o radu suda) treba poći od engleske poslovice da nije dovoljno da se pravda vrši, nego i da se vidi da se pravda vrši. Naravno, dijeljenje pravde nije borba za sticanje popularnosti, niti su sudovi i mediji prirodni saveznici, ali imaju istu misiju. Odnosno, kako reče jedan kolega „mediji i pravosuđe su slični, bave se traganjem za nekom pravdom, istinom, za nečim što je skriveno. Oba poziva su neka brana društva od samovolje vlasti, i na oba se u principu vrši ista vrsta pritiska”. Mislim da ćemo se složiti da je javnost ono što jača rezistentnost i suda i medija u odnosu na na potencijalne pritiske. U tom smjeru, ovih dana primjećujem da je povjerenje u sudstvo po posljdnjem istraživanju, iako ne zavidno, ali veće od druge dvije grane vlasti, od političkih partija, i da ne nabrajam dalje.

I pri kraju, cijenim da kod nas neprijatelji istine nijesu samo laži, već i ubjeđenja, budući da i poslije epiloga nekih suđenja isti broj vjeruje ili ne vjeruje pravosuđu. Ponekad se pažnja više posveti onome što je incidentno i interesantno, nego onome što je i bitno. Odgovornost za to je podijeljena, na jednima da saopšte bitno, a na drugima da to objave. 

Završiću riječima Hamiltona koji je prije više od  dva vijeka rekao: „Parlament ima budžet, izvršna vlast ima silu, a sudska vlast ima obrazloženje”. I danas su obrazloženja temelji pravničkog iskaza, ali više nije dovoljno da „sudija govori presudom”, već ukupan rad sudova mora biti prijemčiv i medijski dostupan građaninu. Vjerujem da  i današnji susret ide u prilog tome. Zahvaljujem.
 

 





SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

24. 07. 2019.

Na jedanaestoj sjednici Sudskog savjeta, održanoj 23.07.2019. godine, Savjet je dao saglasnost na broj utvrđenih radnih mjesta Predlogom pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji  Sekretarijata Sudskog savjeta.
 
Takođe, Savjet je razmatrao i jedan broj pritiglih pritužbi građana, kao i zahtjeve pojedinih sudija podnijetih shodno Granskom kolektivnom ugovoru.
 





SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

22. 07. 2019.

Na osnovu člana 14 Poslovnika Sudskog savjeta („Sl. list Crne Gore“ broj 61/15), sazivam
 
XI SJEDNICU SUDSKOG SAVJETA
za 23.07.2019. godine, sa početkom u 12,00 časova
 
 
Za sjednicu predlažem sljedeći
 
DNEVNI RED
 
 
1. Usvajanje zapisnika sa X sjednice, održane 16.07.2019. godine,
2. Davanje saglasnosti na Predlog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Sekretarijata Sudskog savjeta,
3. Pritužbe,
4. Tekuća pitanja.
 
Sjednica će se održati u sali Sudskog savjeta na III spratu (Ul. Miljana Vukova bb, Stara zgrada SDK).
 
PREDSJEDNIK
 
dr Mladen Vukčević
 





SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

16. 07. 2019.

Shodno amandmanu VII na Ustav Crne Gore, i zakonski sprovedene ukupne procedure za izbor, a nakon što je razmotrio predlog Opšte sjednice Vrhovnog suda, program rada kandidatkinje i obavio intervju,  Sudski savjet je na današnjoj sjednici jednoglasno donio odluku da se za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore izabere Vesna Medenica, dosadašnja predsjednica.
 
 





SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

12. 07. 2019.

Na osnovu člana 14 Poslovnika Sudskog savjeta („Sl. list Crne Gore“ broj 61/15), sazivam
 
X SJEDNICU SUDSKOG SAVJETA
za 16.07.2019. godine, sa početkom u 9,00 časova
 
 
Za sjednicu predlažem sljedeći
 
DNEVNI RED
 
 
1.Usvajanje zapisnika sa IX sjednice, održane 08. i 12.07.2019. godine,
 
2.Obavljanje intervjua sa predloženom kandidatkinjom za izbor predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore, saglasno članu 36 stav 1 i 2 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama,
 
3.Donošenje odluke o izboru predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore.
 
Sjednica će se održati u sali Sudskog savjeta na III spratu (ul. Miljana Vukova bb, Stara zgrada SDK).
 
PREDSJEDNIK
dr Mladen Vukčević, s.r.
 
 





Ostale informacije