Govor prof. dr Mladena Vukčevića na promociji knjige „Ustavne teme na stranicama pravnog zbornika (1933 - 2017)“

27. 03. 2018.

Uvažena gospodo,
 
u ulozi sam predsjednika Udruženja čiji časopis slavi 85-ti rođendan i autor ove ustavne hronike koja mu je vršnjakinja. To me obavezuje da čestitam jubilej i zaustavim se, uvjeren da su riječi suvišne nakon izlaganja kolege Prelevića o jubileju, kolege Dožića o jubilarnom broju, i kolege  Radulovića o mom radu. To me čini ispunjenim i daje podstreka za proučavanje tema iz naše ustavne prošlosti, odnosno radova onih koji su svoje pravno stvaralaštvo podarili Pravnom zborniku. Zato ću Vam se obratiti kroz odgovore na tri upita:
  1. zašto sam pisao na ovu temu;
  2. kako sam je obradio, i
  3. koje su pouke našeg ustavnog inženjeringa,
 
U odgovoru na prvi upit apostrofiram svoju obavezu da kao predsjednik Udruženja dam doprinos obilježavanju našeg jubileja. Pored toga, monografija profesora Stojanovića iz 1983. godine bila mi je inspiracija i metodološki okvir koji sam slijedio, mada se ona prevashodno odnosi na radove iz građanskopravne materije. Još jedan jubilej uticao je na moju odluku, a to je činjenica da smo 2017. godine obilježili i deceniju od donošenja sada važećeg Ustava. Možda se svi ti povodi najbolje mogu sublimirati riječima iz predgovora ove knjige - da poseban izazov predstavlja istraživanje u laboratoriji državnopravnih oblika u kojima je Crna Gora živjela, u nešto više od vijeka svoje ustavnosti.
 
U odgovoru na pitanje - kako sam obradio ovu temu, ističem da sam se trudio da u većoj mjeri budem hroničar nego komentator ustavnog stvaralaštva. Predočio sam to kao Roršahov test, preklopio listove i ostavio čitaocima da tumače trag mastila koji su autori ostavili na stranicama Pravnog zbornika. Jednostavno, o ustavnim projekcijama sudilo je i sudiće vrijeme, a na meni je bilo samo da to predočim. Zato nijesam vrednovao društvena uređenja Crne Gore, ona su bila dobra koliko su bila prikladna vremenu, a prikladna onoliko koliko su bila dugovječna. Nijesam secirao zablude pojedinih autora, među njima i moje, već obratno, posmatrao sam ih kao traganja za savršenijom organizacijom vlasti i novim prilozima za katalog ljudskih prava. Doživio sam ih kao stremljenje našeg ustavnog hoda ka našem ustavnom kodu, kao potvrdu da društvena dešavanja imaju odraz u ustavnim temama i pravilima igre koja utvrđuje Ustav.
 
Umjesto potrebe da sudim radovima koje sam predočio u knjizi, ističem neka zapažanja. Ako apstrahujemo ideološku obojenost, jednopartizam i sve drugo i osvrnemo se na samu tehniku izrade Ustava uvidjećemo da su naši prethodnici bili temeljniji nego mi danas. Uvijek je donošenju najvišeg pravnog akta prethodila ideološka rasprava, jer je Ustav i izraz ideologije jedne vlasti. Nakon toga su utvrđivane ustavne smjernice, da bi ih u finalu uobličavali najbolji ustavni znalci čija imena i danas pominjemo kao reper ustavne nauke. Kritički osvrt ne može zaobići opasku da je posebno u poslednjoj deceniji bilo i „obrade obrađenog“, da smo primjera radi, više nego „utvrdili“ ustavnu žalbu, instituciju  ombudsmana i još neke teme. Zapažamo i da su pojedini autori više pisali dok su njihovi članci u Zborniku bodovani za izborno zvanje, moje nije da ulazim u motive, ali statistika to potvrđuje. Da ne budem samokritičan, primjetno je i to  da su u okviru istog ideološkog koncepta i pravne škole, znali da zaiskre i tekstovi naglašene stvaralačke svježine, koji su po meni bile prekretnice, kakav je članak Ljubomira Tadića iz 60-tih godina prošlog vijeka, posvećen fenomenu ljudskih prava.
 
 U odgovoru na treći upit - koja je pouka ovog rada, podsjećam da nas iskustvo uči da Ustav ne treba da bude akt jedne generacije, partije ili nacije, već dobro svih. Stoga, ako ovaj rad bude još jedan prilog uvažavanju Ustava biću zadovoljan. Vjerujem da će on biti skica za naš ustavni ljetopis, mjesto gdje su grupisane naše ustavne vizije, znakovi našeg ustavnog puta, možda i podsticaj da se napiše istorija ustavnosti Crne Gore koja čeke svoje mjesto u biblioteci našeg ustavnog stvaralaštva.
 
Vjerujem da će knjiga biti od pomoći i u savladavanju novih ustavnih izazova, kakvi su: globalizacija ustavnih tema; ograničena suverenost kao uslov integracija; neograničeni prostor povrede ljudskih prava u svijetu društvenih mreža; stabilokratija kao model vladanja; dizajniranje novih institucija i još mnogo toga. Vjerujem da će na sve te izazove naša, oduvijek mala, zajednica ustavnih pravnika u budućnosti uspješno odgovarati.

 



 





Ostale informacije