Intervju predsjednika Sudskog savjeta, prof. dr Mladena Vukčevića agenciji MINA – „Moraju postojati rezultati, a ne opravdanja“

Datum objave: 07.01.2015. godine, 14:00
 
Nakon pola godine od stupanja na dužnost predsjednika Sudskog savjeta, koje su Vaše impresije o stanju u crnogorskom sudstvu-čime ste u potpunosti zadovoljni, a gdje mislite da su neophodne hitne promjene?
 
Zadovoljan sam posvećenošću ljudi koji rade u sudstvu što potvrđuje i statistika njihovog rada, kadrovskim i tehničkim resursima, kao i funkcionisanjem pravosudnog informacionog sistema(PRIS-a) koji je znatno napredniji u odnosu na druge slične sisteme u državnom aparatu. Nezadovoljan sam percepcijom sudstva u javnosti što potvrđuju posljednja istraživanja javnog mnjenja.To znači da imamo probleme  i izazove na koje nije uspješno odgovoreno, ili javnost to nije uočila, ili sudska vlast javnosti nije predočila što i koliko radi. Ova istraživanja, uz poruke iz Izvještaja o napretku, treba da budu podsjetnik što treba činiti da bi se stanje promijenilo. Ja mislim  da ukupnu sliku o sudstvu više može zasjeniti propust u nekom od tzv. velikih predmeta, nego savjesni rad u  stotinama ostalih predmeta.
 
Na pitanje koji su najveći problemi sudstva tada ste kazali da treba govoriti o racionalizaciji sudske mreže, materijalnom položaju sudija, odnosu sudske vlasti sa zakonodavnom i izvršnom vlašću i korišćenju evropske sudske prakse.Šta se konkretno po tim pitanjima može uraditi u 2015.godini, odnosno koji je glavni zadatak za crnogorsko sudstvo u toj godini?
 
Kao što sam pomenuo, preduzete su radnje na racionalizaciji sudske mreže, tako da će postojati samo jedan privredni sud sa sjedištem u Podgorici,  i  jedno Specijalno odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala,i to u Višem sudu u Podgorici. Međutim, racionalizacija ne treba da znači samo restrikciju, već da ponudi i novi kvalitet.  U praksi, to nije samo sudsko i pravničko pitanje, već ima i znatno širi smisao odnosno dimenziju koja zadire i u političke, lokalne pa čak i međunacionalne odnose.
 
Materijalni položaj zaposlenih u sudu treba jačati, ne samo obećanjima, već i konkretnim djelovanjem. Primjera radi, umjesto konstatacije da svaki četvrti sudija nema riješeno stambeno pitanje, treba da radimo da se to promijeni. U tom cilju nedavno je obrazovana stambena komisija koja će iz skromnih resursa vršiti dodjelu stambenih jedinica, doduše u veoma malom broju u početku. Ali, ima i drugih, negativnih kretanja po ovom pitanju. Recimo, najnovija inicijativa o donošenju Zakona o zaradama u javnom sektoru, kojim su, između ostalog, propisane i zarade sudija, ne predstavlja korak naprijed, već dovodi u pitanje ravnopravnost sudske vlasti sa ostalim granama vlasti. Uostalom, dobro je poznato da bez ekononomske nezavisnosti nema ni stvarne slobode djelovanja, kako u sudstvu, tako i van njega.
 
U odnosima sa zakonodavnom i izvršnom vlašću pozicija sudstva biće uređena setom novih zakona. To će označiti da su ove grane vlasti istinski odvojena i jednake, a da nijesu u odnosu u kome je neka od njih “ravnopravnija”.
Istakli ste nakon izbora da ćete učiniti sve da strategija reforme pravosuđa ne ostane samo plan na papiru, već da bude sprovedena u djelo-šta je od tog obimnog posla realno očekivati u 2015.godini?
 
Ne bih rekao da je reforma bila slovo na papiru, niti da će to biti ubuduće, mada je bilo kašnjenja i problema u realizaciji nekih mjera. Takođe, smatram da su neki od  zadataka  iz strategije, u najboljoj namjeri, bili  preambiciozno postavljeni.
 
Sudije su u 2013.godini bile opterećene prosječno sa po 580 predmeta prošle godine, završili su 436, dok je ostalo nezavršenih predmeta po sudiji 143. Da li smatrate da je norma realna, ako imamo u obzir i činjenicu da je priliv predmeta sve veći?
 
Mora se prevrednovati sudijska norma i to po međunarodnim standardima. Od naredne godine startuje projekat mjerenja složenosti predmeta tako da ćemo njihovim razvrstavanjem pored ostalog utvrditi i mjeru opterećenosti sudija. S druge strane, proces ustupanja dijela poslova, prvo notarima, pa sudskim izvršiteljima uticaće i  na promjene u sadržaju rada i opterećenosti sudija. Moramo promijeniti i procesne zakone, povećati efikasnost, kako se suđenje ne bi pretvaralo u sudaniju. Međutim, to možemo učiniti do mjere da se ne ugrozi pristup pravdi kao jedno od važnih prava građana.
 
Oblast vladavine prava, i ono što podrazumijevaju pregovaračka poglavlja 23 i 24, dugo su u fokusu procesa pregovora, i prepoznati kao najproblematičniji. Pominje se i aktiviranje klauzule balansa ukoliko se u tim oblastima, pod koje spada i pravosuđe, ne budu pravovremeno sprovodile reforme. Da li crnogorsko sudstvo ima plan, volju i odlučnost da realizuje ono što se od njega traži i ne bude jedno od najproblematičnijih struktura u oblasti vladavine prava?
 
Ima i snage i volje i odlučnosti, ali, ono nije jedini jemac vladavine prava u Crnoj Gori, iako jeste najvažniji. Vladavina prava je širi princip od nezavisnosti sudstva i za njeno ostvarenje treba i adekvatna klima u društvu, veći nivo pravne kulture, bolji materijalni uslovi, politička stabilnost, funkcionisanje ostalih sistema društva i još mnogo toga. Ipak, nabrajanje svih ovih činilaca nas ne amnestira. To potvrđuju poruke sa međunarodnih adresa, koje su toliko jasne da ne ostavljaju prostor za  različita tumačenja. Moramo imati konkretne rezultate, a ne širok repertoar opravdanja, po ovom ili bilo kom drugom pitanju.
 
Ranije je bilo čestih prebacivanja odgovornosti na relaciji policija – tužilaštvo – sudstvo. Da li ste zadovoljni saradnjom sa tim partnerima, i ukoliko niste gdje se ona može unaprijediti?
 
Bilo je slučajeva koji nijesu bili dobar obrazac tih odnosa. Ali, vjerujem da je to više problem nesnalaženja u primjeni novih instituta, kao npr. tužilačke istrage, nego što je  to pokušaj opstrukcije ili očuvanja moći za bilo koga od ove tri strane.
 
Ranije ste, dok je trajao postupak izbora VDT-a, govorili o nagodbama političkih elita. Da li je takvog uticaja bilo i na sudstvo i šta Sudski savjet može učiniti na tom planu, kako bi se takvi efekti minimizirali ili potpuno otklonili?
 
To sam rekao  ne samo oko izbora VDT, već i Ustavnog suda i Sudskog savjeta, na čijem sam čelu. Isticao sam da 2/3-ćinski izbor u parlamentu nije čarobni štapić, već da može dovesti do političkih nagodbi. To su sada uvidjelii zagovornici tog rješenja.Lošije od rješenja koje su stvorile osnov za političke nagodbe, jeste etiketiranje onih koji su u toj veoma zahtjevnoj proceduri izabrani. Treba im dati šansu, i VDT-u i ostalima,  da vidimo ko će i što uraditi, a ne unaprijed ih svrstavati u »zaštitnike režima«.
 
Koliko je budžet namijenjen sudstvu za 2015.godinu i da li je dovoljan?
 
Nije dovoljan, i to sam istakao na nadležnom skupštinskom odboru. Ipak, to nije rezultiralo izglasavanjem amandmana kojima bi se ta sredstva povećala. Dakle, budžet je u zoni održavanja postojeće materijalne osnove, a to će biti limit i za reforme i za ispunjavanje obaveze iz  akcionih planova. Mi dijelimo sudbinu ostalih budžetskih korisnika i privrednih i finansijskih kretanja u zemlji, mada je u međunarodnim dokumentima koji uredjuju položaj sudstva zapisano da se ekonomski problemi ne smiju odražavati na materijalni položaj sudstva, ma koliko to  nekome izgledalo kao stvaranje povlašćenog položaja za sudsku vlast.
 
Koliko ste zadovoljni rješenjima u Zakonu o Sudskom savjetu i pravima i dužnostima sudija?
 
Nijesam zadovoljan, a primjedbe koje je Sudski savjet tim povodom uputio ispoštovane su u maloj mjeri. Mislim da će novi model izbora sudija dovesti do komplikovanog sistema, na što je ukazala i Venecijanska komisija. Imam ozbiljnu rezervu da će to za rezultat imati izbor  najkvalitetnijih  kandidata za sudije. Jer, tzv. izbor na državnom nivou načelno djeluje dobro, ali kada ga uparite sa crnogorskom realnošću i svim razlikama na nivou Crne Gore (kadrovskim, ekonomskim, demografskim i dr.) to će dovesti  do demotivacije najboljih mladih stručnih saradnika  da obuku sudijsku togu. Iz spiska neusvojenih primjedbi, a njih je mnogo, ponovio bih da ovaj zakon ne utvrdjuje prava i dužnosti sudija iako bi se to iz naslova zaključilo.
Zakonska rješenja su predložena u dobroj namjeri, ali i velikoj žurbi i imam utisak da ona više otvaraju probleme nego što ih rješavaju. Medjutim, predlagač ima prostor da u skupštinskoj proceduri poboljša tekst i to mora učiniti u znatnoj mjeri. U protivnom, ulazimo u zonu neizvjesnog ishoda ovog dijela sudske reforme. Ukoliko predložena rješenja ostanu ja sam skeptik da će to dovesti do izbora najboljih, ali, za elaboraciju ovog stava treba više prostora, nego što daje jedna izjava. Iz tog razloga  i odgovornosti prema funkciji koju obavljam spreman sam da pred javnošću, u skupštinskim radnim tijelima, i stručnim institucijama iznesem argumente u prilog svog stava. To mi nalaže savjest jer ne želim da budem kočničar reformi, ali ni propagator  onoga što ne vidim kao dobro rješenje.





Ostale informacije