Intervju predsjednika Sudskog Savjeta prof. dr Mladena Vukčevića Pobjedi

19. 10. 2015.

1.   Prošlo je nešto više od godinu od proglašenja aktuelnog sastava Sudskog savjeta. Kako ocjenjujete dosadašnji rad?

Cijenim da je to bila putanja uspjeha, ali vjerujem da ima još prostora za napredak. To nije bila samo promjena u personalnom smislu, već i usklađivanje sa novim ustavnim rješenjima iz amandmana iz 2013. godine. Sastav našeg Savjeta ima specifičnosti, počev od toga da se na njegovom čelu nalazi neko ko nije iz reda sudija. Sve je to trebalo uhodavati, uz veoma obimne tekuće obaveze. Iskreno, nijesu nam uvijek od ruke bili savjeti ekspertskih tijela. Naprotiv, neki od njih su bili suprotstavljeni, kao npr, Venecijanske komisije i GRECO-a, o čemu sam nedavno pisao. Ne mislim ni da se uvijek imalo i razumijevanja za jačanje kadrovskih kapaciteta Savjeta. Uzgred, mi smo jedina država koja nema profesionalno angažovane članove Savjeta, pa čak ni predsjednika. Ne vjerujem da je preporuka međunarodnih eksperata bila da  po tom pitanju budemo unikat.

Međutim, uprkos tome o uspješnosti rada najbolje govori činjenica da je Savjet u postojećem sazivu izabrao oko 100 sudija i predsjednika sudova a da je broj prigovora na postupak izbora zanemarljiv, u svega dva ili tri slučaja. Novim zakonskim rješenjima uspostavljeni su još precizniji  indikatori i mjerila za izbor sudija čija primjena počinje od 2016.godine i to će dodatno unaprijediti postupak izbora.  Sve to ne znači da smo do sada manje pažljivo vrednovali rad sudija, ali će svakako unapređenje tog postupka doprinijeti otklanjanju  eventualnih prigovora i rezervi u javnosti i kod samih kandidata. Istovremeno,  uz podršku EUROL-a radimo na projektu mjerenja vremena postupanja sudija u pojedinačnim predmetima i izradi Metodologije za vrednovanje predmeta po težini. Rad na ovom projektu je pozitivno ocijenjen sa više  međunarodnih adresa.

Osim izbora sudija kao težišne nadležnosti, ostvarivali smo i druge funkcije i u okviru toga donijeli i brojne akte koji uređuju rad Sudskog savjeta i sudova, ustanovili novu strukturu radnih tijela, posebno onu koja je  kvalitativno promijenjena kao što je recimo slučaj u sprovođenju disciplinskog postupka.   Vrijeme  će pokazati da sve to vodi jačanju uloge Savjeta, a javnost neka procjenjuje da li smo dobra „sudska vlada“.

2.   Rad sudova u javnosti se različito percipira, od pohvala zbog efikasnosti do prigovora zbog obaranja presuda i dugog trajanja procesa. Kakav je Vaš stav?

I uvijek će se različito percipirati, makar zbog činjenice da je jedna strana uvijek nezadovoljna i da ponekad nastavlja voditi svoj proces u medijima. Zato je percepcija o radu suda uvijek različita od  onoga što je stvarni rad suda. Takođe, obaranje presuda je od ustanovljenja suda sastavni dio dijeljenja pravde, upravo zbog  pojačane odgovornosti i objektivnosti.

 Ima i dugih trajanja procesa ali to nije odlika samo  crnogorskog sudskog sistema, niti ono u tome prednjači u odnosu na ostale. Zato se prioritet u radu upravo daje predmetima starijeg datuma. Treba se prisjetiti izreke da je „spora pravda -  gotova nepravda“, ali bih i dodao da ako nerazumno dug postupak nije  nepravda  onda je sigurno slabost sistema. I Sud u Strazburu smatra da je vraćanje predmeta na ponovni postupak obično rezultat propusta sudova i da ponavljanje takvih situacija u okviru jednog predmeta odražava ozbiljan nedostatak pravosudnog sistema. Ovakve slabosti pokušavamo da otklonimo reformama procesnog zakonodavstva i vjerujem da je to pravi put. Jednostavno, treba napraviti otklon od rigidnog formalizma koji  u praksi može da uzrokuje ping – pong postupanje, ili narodski, šetanje predmeta od suda do suda.

3.   Koliko je predstavki i pritužbi na rad sudova podnešeno u prethodnoj godini, jesu li bile opravdane?

U 2014. godini podnešeno je 99 predstavki na rad sudija. Na osnovu dosadašnjeg iskustva, može se reći da su one  češće plod nezadovoljstva odlukom, nego ukazivanja na konkretno postupanje sudija. Usuđujem se reći da su neke od njih svojevrsna zloupoteba prava, jer kako drugačije tumačiti slučajeve da pojedinac redovno podnosi predstavke protiv desetina sudija. Bez obzira na takve slučajeve pažljivo analiziramo svaku predstavku, zatražimo odgovore od postupajućeg sudije i suda i zauzmemo stav na sjednici Savjeta.  Naravno, u mjeri naših nadležnosti, ne ulazeći  u polje nezavisnog postupanja bilo kog sudije.

3. Je li budžet koji je opredijeljen za rad sudova dovoljan za  njihov nesmetan rad. Kolika je uloga Sudskog savjeta u određivanju finalnog iznosa, ako se ima u vidu da to tijelo predlaže vladi budžet za sudove?

Dovoljan je za redovno obavljanje funkcije ali nijesmo jedini koji smatramo da za optimalan rad treba i više sredstava. Tačno  je da mi predlažemo finalni iznos za sudove, ali i to da taj predlog u dobrom dijelu ne biva ispoštovan. Primjera radi, tražimo sredstva za sudske zgrade, ne dobijamo ih a ima i sudova koji rade u zakupljenim prostorima. Neko će reći da je to praksa i kod drugih institucija, međutim, od državnih organa poslednji na listi podstanara može biti sud. Izdvajanje sredstava po tom osnovu odnosno gradnja novog objekta bila bi jeftinija od plaćanja, ne tako malih iznosa za zakupe.  Razumijemo budžetska ograničenja, ali ćemo se za konačnu poziciju u budžetu boriti i dalje, uključujući i raspravu u skupštinskim odborima u fazi  usvajanja budžeta.

4.   Jesu li sudije dovoljno plaćene za svoj rad?
5.   Koliko na njihovu nezavisnost utiče činjenica da su mnogi od njih podstanari?

To bi najbolje bilo pitati sudije i ne vjerujem  da bi njihov odgovor bio  eksplicitno – da.  Sudije razumiju budžetska ograničenja, ali i podsjećaju da međunarodni dokumenti koji uređuju njihov položaj garantuju  da njihova primanja ne mogu da zavise od tekućih ekonomskih problema, jer bi to u krajnjem značilo  uticaj na njihovu proklamovanu nezavisnost.  Pored toga, status sudije ne mjeri se samo visinom plate, već i drugim garancijama njihove nezavisnosti - rješavanjem stambenog pitanja, obezbjeđivanjem sredstava za stručno usavršavanje, isplatom nadoknada za prekovremeni rad i sl.  Novi zakoni su pooštrili odgovornost sudija, ali to mora imati ekvivalent i u njihovom boljem materijalnom položaju.

6.   Koliko je sudski sistem Crne Gore usklađen sa preporukama CEPEJ-a o broju sudija, administrativnog osoblja i budžetu?

Prvi put smo ove godine uradili izvještaj po smjernicama CEPEJ-a, kao što smo obećali u prošlogodišnjoj skupštinskoj raspravi. Izvještaj predočava i uspjehe i slabosti u sudstvu i upućuje nas da preduzimamo odgovarajuće mjere (upućivanje sudija u druge sudove, preraspored poslova, promjene u sudskoj administraciji i sl.). U kontinuiranoj saradnji sa ENCJ (Evropska mreža Sudskih savjeta)  razmjenjujemo iskustva i praksu, i što je najvažnije poredimo se sa drugima. Spremni smo da prihvatimo sve dobro iz sudskih sistema koji su razvijeniji od nas kao i da učimo na greškama drugih. U tom smislu naš izvještaj za 2014. godinu je znatno pregledniji i mislim da će biti odlična osnova  za dijalog u parlamentu kao i da će rezultanta biti ocjena da su crnogorski sudovi uspješno obavljali svoju funkciju. 






Ostale informacije