Komemorativna sjednica povodom smrti Julke Badnjar, sudije Vrhovnog suda Crne Gore

Oproštajni govor predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore,Vesne Medenice

07. 03. 2017.


Ožalošćene porodice Badnjar i Ostojić,
 
 
Uvažene koleginice i kolege, prijatelji i poštovaoci gospođe Julke Badnjar, sudije Vrhovnog suda Crne Gore.
 
Muk, tišina, a meni obaveza da se obračunam sa istinom, da zatvorim korice sudbine i da istini ne dam da zadje medju nas. Htjela bih, a ne mogu, pusta jača je  i od Vaše želje i od naših htjenja i od zajedničkih suza.
 
Zauvijek je otišla putem koji još nije htjela a koji joj nijesmo pokazali, naša Julka a Vaša Sonja.
 
Iznenada okrenu ledja ne želeći čuti vapaj njene Andjelke i Tijane i vidjeti ispružene ruke njenih andjelčića Dunje i Matije, kojima bakino toplo krilo još uvijek treba.
 
Prvi put odlazi, a da svom Luki nije rekla gdje ide i kada će da se vrati, a nije mu rekla ni kako da sam nastavi tamo gdje su zajedno stali, a ja ću mu reći Luka teško ćeš nastaviti, to je ogromna praznina u kojoj ćeš tražiti i sebe i nju.
 
Braću si iznenadila, a sestre rasplakala.
 
Rodjena prije 64. godine u Žabljaku, u čestitoj porodici Ostojića, gdje je rodjenjem stekla ljudske vrline, a životom ih još više učvrstila i pokazala. Ulazi u porodicu Badnjar unoseći svoju čestitost, blagost i požrtvovanost, posvećenost svojoj porodici, rodu i prijateljima, a najviše svome Luki sa kojim gradi svoju buduću porodicu. U surovosti Žabljaka stasava nakon završenih pravnih nauka u Titogradu u vrsnog sudiju, ali željna izučavanja pravne struke i sudijske vještine nastavlja graditi sudijsku karijeru u Okružnom Privrednom sudu u Titogradu, a od 1998. godine je i sudija Vrhovnog suda Crne Gore, predsjednik privrednog vijeća i zamjenik predsjednika gradjanskog odeljenja. Kao član Sudskog savjeta od 2008. do 2012. godine, dala je puni doprinos reformi crnogorskog sudstva i kroz normativnu aktivnost veliki udio u novim zakonskim tekstovima koji su omogućavali lakše organizovanje, bolje i kvalitetnije sudjenje .
 
Uvijek gdje su bili zadaci i uvijek gdje se najviše završavalo, najbolje i najkvalitetnije, i uvijek gdje se gradilo povjerenje i gdje se tražio oslonac i uvijek bila je Julka Badnjar, jedinstvena, odgovorna, posvećena sudijskoj karijeri, sa sudijskom vještinom koju je samo ona posjedovala i koja je činila različitom od drugih, a zašto?
 
Zato što je sa lakoćom svaku pravnu dilemu prihvatala i za sve imala rješenje, a uvijek u krajevima usana titrao je onaj njen lijepi ljudski osmijeh, koji je poručivao, kad se hoće i sve se može.
 
Temelj porodice i temelj  gradjanskog privrednog odeljenja Vrhovnog suda.
 
Preranim odlaskom poljuljala je i jedan i drugi.
 
 Autoritet znanja i sudskog postupanja, učitelj mladjim kolegama, saradnik i prijatelj bez mane sa svim svojim vrlinama, bez gorčine na licu sa životnim optimizmom i snagom, sve nas je držala, u svojoj bezgraničnoj ljubavi i poštovanju .
 
 E, naša Julka, zadnje trenutke svog čestitog života posvetila si sudskim spisima, koje si ostavila na stolu da čekaju konačni zaključak, a on je nažalost vrlo težak, ti ga nećeš donijeti.
 
Ostaju hiljade tvojih presuda da pravnim stavovima, budu pravničko blago budućim generacijama koje dolaze. Veliki sudija, najvećeg suda u državi, veliki čovjek, drug i prijatelj danas odlazi i nije nas sramota od suza koje nam mute pogled. Na putu tvoje vječnosti  neka te prate jecaji tvojih najmilijih i naša tiha patnja sa tugom koja će da traje boreći se sa uspomenama koje bole.
 
Ožalošćena porodico primite i našu suzu kao svoju i naš iskreni bol neka bude dio vašeg, a mi ćemo sa ponosom i dužnim poštovanjem čuvati ime i prezime naše drage koleginice, a Vi budite ponosni što ste bili njeni, a ona vaša.
 
Neka joj je vječna slava i hvala, a plemenita duša u raju neka počiva.
 
 
 
 

 





Ostale informacije