Prezentacija EUROL II Izvještaja o infrastrukturi u pravosudnim organima i UNICEF Studije o modalitetima uspostavljanja prostora prilagođenih djetetu u pravosudnim organima

Govor predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore

09. 04. 2019.

Poštovani gospodine Stankoviću,
uvaženi gospodine Vukčeviću,
drage dame Mekluni, Palota i Laković-Drašković,
cijenjeni učesnici sastanka,

Zadovoljstvo mi je da vas pozdravim u ime Vrhovnog suda Crne Gore i u svoje lično ime. Današnji sastanak je posvećen izuzetno važnoj temi - procjeni i stvaranju boljih uslova za rad i zaštitu prava građana, naročito onih najmlađih.  

Crnogorski sudovi su u prethodnoj godini bili efikasni i ostvarili mjerljive rezultate. Naime, sudovi su imali ukupno u radu 139.567 predmeta, završili su 97.696 predmeta, dok je ostalo neriješeno 28% predmeta. Imajući u vidu nepovoljne radne uslove u kojima funkcionišu sudovi, među kojima i najviši sud u državi, a u šta su se eksperti Eurola neposredno uvjerili, više je nego jasno da su učinci sudova odlični.

Unaprjeđenje vladavine prava i efikasnosti sudstva ostaje ključni element djelovanja sudstva u daljem sprovođenju reformi. Kao što znamo, za realizaciju kompleksne reforme pravosuđa potrebno je više vremena za rezultate, naročito kada je u pitanju infrastruktura.

Prilikom razmatranja današnje teme, podsjećam da se izraz "infrastruktura" koristi kako bi se opisali pomoćni djelovi nekog šireg sistema koji bez njih ne bi mogao normalno da funkcioniše. Stoga, nedvosmislen je zaključak da su za unaprjeđenje efikasnosti sudstva potrebni materijalni resursi, kako bi se obezbijedili čvrsti krovovi u domovima pravde.

Iz tog razloga, pozdravljam aktivnost Ministarstva pravde, koju su podržali pravosudni organi, jer Izvještaj o procjeni infrastrukture predstavlja osnovu u procesu realizacije sadašnjih, ali i budućih projekata koje želimo da implementiramo. Smatram da zaključke iz Izvještaja možemo imati u vidu prilikom osmišljavanja projekata, pri čemu ćemo ih dodatno prilagoditi našim stvarnim potrebama. Primjera radi, zgrada, u kojoj su sjedišta tri suda u Podgorici - Vrhovnog suda, Apelacionog suda i Višeg suda u Podgorici, a u kojoj su, vjerujem, svi učesnici sastanka imali priliku da borave, je neadekvatna za današnje prilike pravosuđa i relevantne standarde u oblasti zaštite prava stranaka u sudskim postupcima, a posebno žrtava u krivičnim postupcima.

Zgrada u kojoj ovi sudovi dijele radni prostor je izgrađena po završetku Drugog svjetskog rata, a uopšteno posmatrajući, sve zgrade u kojima su smješteni sudovi su starosti od 30 do 70 godina, pri čemu je zgrada u kojoj je smješten Osnovni sud u Herceg Novom daleko najstarija.
 
Nedostatnost u prostoru za rad sudija, može dovesti do povrede prava stranaka na pravično suđenje, što nas ne može opravdati pred Evropskim sudom za ljudska prava prilikom odlučivanja o aplikaciji podnosioca.

Pored toga, potrebno je podsjetiti na stroge standarde u oblasti bezbjednosti lica i imovine u sudovima, koji moraju biti ispunjeni u svakom trenutku. Nije suvišno pomenuti ni faktor stvaranja svijesti kod građana prilikom ulaska u zgradu suda o uzvišenosti sudijskog poziva i neprikosnovenosti poštovanja sudije, čemu svakako doprinosi sadejstvo arhitekture i prava.   

Kada je riječ o zaštiti prava djece u Crnoj Gori, želim istaći da me posebno raduje koncept osiguranja zaštite prava najmlađih lica koja dolaze u kontakt sa pravosuđem. U tom pravcu dijelimo brigu za dobrobit djece sa rukovodstvom UNICEF-a i preduzimamo dodatne napore kako bi obezbijedili kvalitetniji pristup djece pravdi, u nadi da ćemo time sačuvati njihovu vjeru u povratak u srećno djetinjstvo.

Imajući u vidu trenutnu prostornu situaciju u sudovima, poseban je izazov uspostaviti prostorije po mjeri djeteta u sudskim postupcima. Postigli smo značajna dostignuća kada je u pitanju usvajanje maloljetničkog zakonodavstva, pažljivo implementiramo propise u svim postupcima u kojima su djeca u sukobu ili u kontaktu sa zakonom, a sudije se konstantno obučavaju o pravima djeteta i zaštiti njihovih prava. Međutim, jasno nam je da nijesu dovoljni isključivo intelektualni napori sudstva u ovoj oblasti, već je potrebno djelovati takođe na planu poboljšanja prostornih uslova.

Cijenimo da je prvi model na koji je ukazano u Studiji UNICEF-a - koji se odnosi na uspostavljanje prostora po mjeri djeteta u institucijama pravosudnog sistema, najpoželjniji za pravosuđe, jer u sudovima već postoje stručne službe i lica za podršku djeci prilikom učestvovanja u postupcima. Prihvatanjem ovog modela omogućavamo jače garancije za zaštitu djece od sekundarne viktimizacije u krivičnim postupcima, doprinosimo stvaranju bezbjednog okruženja u kojem borave djeca, podstičemo njihovu ulogu u učestvovanju u postupku i unaprjeđujemo kapacitete stručnih službi, a sve u cilju najboljeg interesa djeteta.

Pri tome, napominjem da su za pravovremeno i učinkovito djelovanje pravosudnih organa i poštovanje procesnih garancija koja služe svojoj svrsi, potrebna znatna finansijska sredstva, uz mogućnost njihovog korišćenja u što kraćem roku.

Na kraju, dozvolite da završim sa riječima jednog francuskog romanopisca: "Nikada nijedan pjesnik nije tako slobodno prikazivao prirodu kao što jedan pravnik može prikazati stvarnost". Nadam se da ćemo na osnovu ovih incijativa, uz pomoć naših međunarodnih partnera, omogućiti sudijama da vrše svoju funkciju u uslovima koji su primjereni njihovom dignitetu i značaju u društvu, a našim najmlađima da borave u ambijentu skrojenom po njihovoj mjeri i volji. 
 
Kabinet predsjednice





Ostale informacije