Promocija Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija)

16.12.2013. Hotel Ramada, Podgorica
 
 IZLAGANJE PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA VESNE MEDENICE
 
-ULOGA INSTITUCIJA U PRIMJENI KONVENCIJE-
 
Uvažene ekselencije,
 
Prinče Nikola Petrović Njegoš,
 
Poštovani ministri Numanović,
Ambasadorko Brimo,
Gospođo Neubauer
Gospođo Raičević,
 
Dame i gospodo,
 
Čast i zadovoljstvo mi je prisustvovati ovako značajnoj Konferenciji posvećenoj promociji Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici i biti učesnik panela o ulozi institucija u njenoj primjeni. Tim prije što je nasilje nad ženama koliko osjetljiva toliko i inspirativna, aktuelna tema u svim pravnim i društvenim sistemima.
  
Priznanje i poštovanje ljudskih prava, jednakost svih bez obzira na posebnost ili lično svojstvo tekovine su svakog modernog, demokratskog društva koje neizostavno zahtijeva jaku pravnu državu, vladavinu prava i nesmetano uživanje zajamčenih sloboda i prava.
 
Značaj prava pojedinca za društvo u cjelini prepoznata su od međunarodne zajednice kao nužni temelj civilizacije bez kojeg nema socijalnog, kulturnog, ekonomskog i političkog prosperiteta.
 
Imajući u vidu navedene vrijednosti i uslove razvoja savremene države, ali i posebnost svakog pojedinca, Crna Gora se u svom ustavnopravnom uređenju jasno opredijelila da jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti.

Prepoznajući značaj rodne ravnopravnosti, ulogu žene u crnogorskoj istoriji i tradiciji, naša država je kao članica Savjeta Evrope među prvima potpisala i ratifikovala Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatiju kao Istanbulska konvencija.
Na taj način je ovaj sveobuhvatan međunarodni instrument, koji između ostalog predviđa zaštitu, prevenciju, procesuiranje, sankcionisanje i kreiranje politike rada u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, postao dio našeg unutrašnjeg pravnog poretka, a samim tim i nametnuo neophodnost njene promocije i pune implementacije.
        
Kako u nacionalnom sistemu društvenih vrijednosti uspostavljenih Ustavom i razrađenih zakonskim i podzakonskim aktima, kao i sistemu podjele vlasti, sudstvo ima poseban značaj, a sudijska funkcija posebnu težinu, odgovoran, efikasan i transparentan rad crnogorskih sudova jedan je od krucijalnih zahtjeva vladavine prava, kvalitetnog uživanja i zaštite prava svakog pojedinca.

To su vrijednosti kojima Vrhovni sud Crne Gore teži kao najviši sud, odnosno sudska instanca koja u demokratskim državama u konačnom oblikuje pravnu kulturu i usmjerava rad nižestepenih sudova.

S tim u vezi, crnogorski sudovi u svom radu u obavezi su da primjenjuju Istanbulsku konvenciju kako bi se poboljšao status ranjivih kategorija lica koja trpe nasilje i sankcionisao svaki vid fizičkog i psihičkog zlostavljanja baziranog na polnoj različitosti. Iako nesumnjivo među osjetljivim kategorijama ima mladih i starih lica - muškaraca, nesumnjivo svi nacionalni i međunarodni statistički izvještaji govore o činjenici da su kod nasilja, bilo u porodici ili van nje, najugroženiji žene i djeca.
 
Nasilje nad ženama i nasilje u porodici predstavljaju jedan od najozbiljnijih i najmasovnijih oblika kršenja ljudskih prava kako u Evropi tako i u cijelom svijetu i jedno je od najrasprostranjenijih krivičnih djela. Međutim, svugdje, pa i u našoj državi, bez obzira da li je riječ o nasilju koje povlači prekršajnu ili krivičnu odgovornost nasilnika, primjetna je nedovoljna hrabrost žena da prijave nasilje. Uzrok tome u Crnoj Gori možemo svakako tražiti u patrijarhalnom društvu, tradicionalno nametnutoj ulozi crnogorske žene kao majke i domaćice, ali i u pritisku društva da se o nasilju, naročito onom u porodici ne govori, pa ga mnoge žene prihvataju kao neizbježni način života i ne prijavljuju ga kao krivično djelo.

Stoga, standardi zaštite, prevencije i procesuiranja najraširenijih i najozbiljnijih oblika nasilja zasnovanog na polu koje uvodi Istanbulska konvencija moraju biti svakodnevno primjenjljivi standardi i u našoj državi.
 
Nasilje u porodici, prisilni brakovi, silovanje, seksualno iskorišćavanje, psihička i fizička zlostavljanja žena koje uključuje i genitalno sakaćenje, prisilnu sterilizaciju i pobačaj, a koji imaju svoje pojavne oblike u krivičnim djelima obuhvaćenim Krivičnim zakonikom Crne Gore, moraju biti svedeni na najmanju moguću prihvatljivu mjeru. To iz razloga što učinioci ovih krivičnih djela dolaze iz različitih društvenih, kulturnih, nacionalnih, vjerskih i profesionalnih miljea i što se nažalost nasilničkim ponašanjem ne traumatiziraju samo njihove žrtve-žene već u velikoj mjeri i djeca-svjedoci nasilja.  

Da bi crnogorsko društvo bilo zdravo i da prijava porodičnog nasilja nad ženama i drugih oblika nasilja koje prepoznaje Konvencija Savjeta Evrope ne bude sramota niti nešto o čemu se ne smije govoriti, svi državni organi, institucije, ali i civilni sektor moraju pružiti adekvatan zakonski i pravni otpor svakoj pojavi nasilja nad ženama.

Nesumnjivo, mora se raditi na podizanju svijesti svih građana, a naročito žena o pravima i slobodama koje uživaju, o pravnoj zaštiti, psihološkoj, stručnoj i socijalnoj pomoći koje im stoje na raspolaganju. Jedino zajedničkim naporima socijalnih službi, policije, tužilaštva, organa za prekršaje i redovnih sudova, uvezanim sistemom saradnje mogu se ostvariti konkretni, vidljivi rezultati u ovoj oblasti.
 
Složićete se da postojanje zakonodavnog okvira nije dovoljno da Istanbulska konvencija ili bilo koji drugi nacionalni ili međunarodni pravni mehanizam zaživi. Puna i dosljedna primjena zakona i internacionalnih standarda uslov je da državni organi pruže adekvatni preventivni ili represivni odgovor na nasilje nad ženama. Za sve navedeno neophodna je edukacija svih društvenih aktera.

Imajući u vidu civilizacijske standarde, garantovana ljudska prava i ulogu sudske vlasti, odgovoran i edukovan sudija preduslov je jakog sudstva. To iz razloga što sudske odluke imaju uticaj na prava i živote stranaka u postupku, njihovih porodica i društva u cjelini, pa odluke sudova u svakoj državi predstavljaju svojevrstan izvor ljudskih prava na nacionalnom nivou. Zbog toga, Vrhovni sud Crne Gore pridaje veliki značaj obrazovanju sudija i njihovom konstantnom usavršavanju.

U tom smislu, uloga Centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije, koji je u organizacionom dijelu jedinica Vrhovnog suda, ima neprocjenljiv značaj u obrazovanju sudija i njihovoj spoznaji međunarodnih standarda u oblasti ljudskih prava, sa posebnim osvrtom na relevantne konvencije. Samo sudija koji je edukovan i shvata značaj ljudskih prava biće u prilici da svojim znanjem doprinese obezbjeđivanju zaštite zajamčenih prava i osnovnih sloboda, pruži adekvatnu sudsku zaštitu, a u konačnom da doprinese opštoj demokratizaciji društva i ustanovljenju pravnog poretka u kome je princip jednakosti svih pred zakonom neprikosnoven, a građani slobodni i jednaki bez obzira na svoju posebnost ili lično svojstvo, a naročito na polnu različitost.
 
Ažurnost sudova, sve veći kvalitet u radu i ujednačavanje sudske prakse doprinosi jačanju Crne Gore kao demokratske i pravne države, ali nadasve uživanju, ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda svakog pojedinca. Upravo poštovanje zajamčenih prava i sloboda na nacionalnom i međunarodnom nivou, poštovanje principa pravičnog i fer suđenja, suđenja u razumnom roku i pristup pravdi, vrijednosti su od kojih crnogorsko sudstvo neće odustati.
 
Koristim priliku da Vam ukažem da su crnogorski sudovi mnogo ranije prepoznali osjetljivost i značaj problema nasilja nad ženama ustanovivši u svim nadležnim sudovima Službe za podršku svjedocima/oštećenima kod krivičnih djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici i trgovini ljudima. Na taj način, uz publikaciju adekvatne brošure-informatora nastojimo da ženama i djeci, kao potvrđeno najranjivijim kategorijama lica koja su žrtve nasilja u porodici, pružimo adekvatnu podršku dok su u sudu i predočimo im informacije o sudskom postupku i njihovim pravima.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da u svim osnovnim sudovima u Crnoj Gori od 1. januara 2012. godine postoje kancelarije za pružanje besplatne pravne pomoći. Upravo nedavna analiza primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i presjek sudskih predmeta govori da su u najvećem broju korisnici materijalno ugrožena lica, a u manjoj mjeri žrtve nasilja u porodici tj. žene. Mišljenja sam da uz podizanje svijesti žena i javnih kampanja o borbi protiv nasilja uporedo treba edukovati žene i o institutu besplatne pravne pomoći i njegovim mogućnostima koje su višestruke, naročito ako se ima u vidu da žene ne žele da pijave nasilje i traže naknadu štete zbog njihove loše ekonomske situacije.

Pored edukacije o ljudskim pravima i međunarodnim standardima, posebna pažnja se mora posvetiti punoj primjeni antidiskriminacionog zakonodavstva i to ne samo na nivou sudstva već i ostalih grana vlasti i društva u cjelini.

Svaki pojedinac mora biti svjestan da mora poštovati slobode i prava drugih, a svaka individua sigurna da će ih uživati nesmetano bez obzira na lično svojstvo i posebnost. Pri takvom ustavnopravnom opredeljenju, crnogorski sudovi moraju dosljedno pružiti jednaku pravnu zaštitu sloboda i prava svima koji ih traže u sudskom postupku. To se posebno odnosi na ranjive kategorije lica – žene, djecu i lica sa posebnim potrebama.
 
Crnogorsko sudstvo i sudije moraju biti profesionalno odgovorni i ozbiljni, posebno stručno usavršeni i senzibilisani kako bi se na adekvatan način, primjenom zakonskih odredaba i međunarodnih standarda, pravno utemeljenim odlukama u potpunosti moglo odgovoriti potrebi suzbijanja svakog vida diskriminacije i nasilja, a naročito onog po osnovu pola. Pravosuđe i osnovna prava su nedovojiva, stoga odluke sudova u primjeni antidiskriminacionih pravnih odredbi moraju biti zakonite i pravične kako bi mogle poslužiti svojoj svrsi-specijalnoj i generalnoj prevenciji.
 
U svijetlu predstojećeg procesa pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji uvjerena sam da će domaći sudovi ispuniti sve obaveze iz Poglavlja 23, koje se odnose na puno poštovanje i primjenu antidiskriminacionih i drugih standarda iz oblasti ljudskih prava, sa posebnim osvrtom na prava žena.

Vjerujem da će u tom smislu prepoznata i dokazana otvorenost sudova za saradnju sa nevladinim sektorom koji se bavi problematikom nasilja nad ženama doprinijeti unapređenju znanja sudija o relevantnom evropskom pravu, uočavanju pozitivnosti i nedostataka u funkcionisanju sudskog sistema, identifikaciji oblasti za dalje unapređenje, a u konačnom -  profesionalnijem i odgovornijem vršenju sudijske funkcije.

Međutim, svi državni organi u čijoj nadležnosti je prevencija i represija – policija, državno tužilaštvo, organi za prekršaje i redovni sudovi moraju biti posebno senzibilisani za oblast ljudskih prava, a naročito za prava ranjivih kategorija. Nulta tolerancija za svaki vid društveno ili pravno nedozvoljenog razlikovanja, odvajanja i isključivanja u uživanju prava i osnovnih sloboda, uključujući i ono po osnovu pola, mora postojati kod svih aktera u Crnoj Gori. Zbog toga, sve institucije sistema, uključujući i sudove, moraju biti spremne da njeguju vrijednosti modernog društva i da u svakom trenutku zakonito i adekvatno odgovore i suzbiju bilo koji oblik nasilja i diskriminacije, jer je to preduslov uživanja ljudskih i ostalih prava i sloboda, a naročito poštovanja dostojanstva i različitosti čovjeka.
 
Svjesni činjenice da je pravosuđe u tijesnoj vezi sa temeljnim pravima, jačanje odgovornosti i nezavisnosti sudija, efikasnost rada, stručno usavršavanje i transparentnost rada sudova preduslovi su vladavine prava i pravičnog suđenja, koji principi imaju za cilj dobrobit svakog pojedinca.
 
S tim u vezi, uvjerena sam da će žene u Crnoj Gori prepoznati napore sudstva da u domenu svoje nadležnosti pruži jednaku pravnu zaštitu svima kako bi svaki pojedinac, bez obzira na pol i ličnu osobenost ostvario i zaštitio prava i slobode garantovane nacionalnim i međunarodnim propisima.
 
Ravnopravnosti žena i muškaraca nema bez primjene zakona, jakog, djelotvornog odgovora svih državnih organa na svaki oblik nasilničkog ponašanja, podizanja svijesti o problemu nasilja nad ženama, pomoći i podrške ranjivim kategorijama lica.
 
Život bez nasilja je osnovno ljudsko pravo i nijedna žena ne može uživati ljudska prava i slobode ako je žrtva nasilja. Zato se iskreno nadam da Istanbulska konvencija neće ostati nezapažena i da će i u Crnoj Gori, kao i u svim državama Savjeta Evrope, funkcionisati kao pravni i legitiman instrument i primjer kvalitetne, korisne borbe protiv nasilja nad ženama.
 
U toj vjeri, kao predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore, ali prije svega kao žena, srdačno Vas pozdravljam i želim Vam uspješan rad.
 
 
PREDSJEDNIK SUDA
Vesna Medenica


Ostale informacije