Okrugli sto “Dobre prakse i izazovi u izgradnji i radu službi za podršku oštećenima i svjedocima”

28.11.2017, Beograd, Republika Srbija

ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima iz Beograda, organizovala je okrugli sto ”Dobre prakse i izazovi u izgradnji i radu službi za podršku oštećenima i svjedocima”, sa ciljem razmjene iskustava  u izgradnji i funkcionisanju Službi za podršku oštećenima i svjedocima u zemljama regiona, kao i da se predstave primjeri najbolje prakse.
 
U prvoj  sesiji predstavljen je rad državne Službe za zaštitu žrtava u Holandiji, koja predstavlja primer razvijene, efikasne i dobro organizovane službe. Prezentacija je obuhvatila kako organizaciono-administrativne aspekte (osnivanje i razvoj Službe, izvori i načini finansiranja, teritorijalna dostupnost, kriterijumi specijalizacije i edukacije za rad u Službi, saradnja sa drugim organizacijama i službama itd.), tako i materijalne aspekte rada (vrste podrške koju Služba nudi, kategorije žrtava koje imaju pravo na podršku, na koji način se srijeću Služba i žrtva kojoj je potrebna pomoć, kratkoročna i dugoročna podrška, i sl.).  

U daljem toku rada, predstavljene su Službe za podršku oštećenima, žrtvama i svjedocima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, koje su počele da se razvijaju u slično vrijeme, ali u različitim pravcima, a podrška se prije svega pružala žrtvama i svjedocima ratnih zločina, da bi se kasnije proširila (i još uvijek se širi) na žrtve i svjedoke drugih krivičnih dela. Predstavnice službi za podršku oštećenima, žrtvama i svjedocima iz ove tri države su dale uporedni prikaz nastanka, organizacije i načina rada svojih institucija i predstavile su glavne prednosti i izazove koji određena organizacija rada donosi, kao i pozitivna iskustva i dobre prakse.  

Zaključci ovog okruglog stola koji mogu poslužiti kao smjernice za budući razvoj crnogorskih Službi za podršku oštećenima i svjedocima su :

-Potrebno je kontinuirano ulaganje napora kako bi  se unaprijedio rad Službi i kako bi se one „izborile za svoje mjesto“;
-Jačanje kapaciteta Službi ( stručno i tehničko);
-Obezbijediti vidljivost Službi i usluga koje one pružaju putem raznih vidova komunikacije (mediji sastanci, promocija i sl);
-Stalno upućivanje oštećenih i svjedoke na  Informator za žrtve i svjedoke;
-Jačati svijest žrtava o mogućnostima  besplatne pravne pomoći;
-Svaka žrtva zahtijeva poseban tretman prilagođen njenim specijalnim karakteristikama i potrebama;
-Za dalji razvoj Službi je bitno razumijevanje problematike od strane raznih aktera u sistemu;
-Senzibilisanost osoba zaduženih za pružanje podrške je od ključne važnosti za zadobijanje povjerenja žrtve. Nekada i samo prisustvo osobe od povjeranja koja prati žrtvu kroz postupak dosta znači;
-Redovno održavanje sastanaka i uvezivanje i saradnja  sa ostalim institucijama je veoma bitna.  
 





Dopunski sastanak u domenu ljudske dimenzije: Pristup pravdi kao kljucni element vladavine prava

16-17.11.2017, Beč, Austrija

Austrijsko predsjedavanje OEBS-om u saradnji sa OSCE Kancelarijom Visokog komesara za nacionalne manjine (HCNM) i Kancelarijom OSCE za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) organizovalo je Dopunski sastanak u domenu ljudske dimenzije (SHDM) sa temom: Pristup pravdi kao kljucni element vladavine prava.
 
Dopunski sastanak o ljudskoj dimenziji (SHDM) na temu pristup pravdi kao ključni element vladavine prava održao se 16. i 17. novembra 2017. godine u Beču. Sastanak je bio u su-organizaciji sa OEBS Kancelarijom za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Kancelarijom OEBS-a Visokog komesara za nacionalne manjine (HCNM).

Sastanak je obezbijedio forum za identifikovanje glavnih trenutnih zakonskih i praktičnih izazova u oblasti pristupa pravdi u regionu članica OEBS-a, za razmjenu relevantnih informacija i identifikovanje dobrih praksi u rješavanju ovih izazova i konačno, za artikulisanje preporuka za države članice OEBS-a o poboljšanju pristupa pravdi kao ključnom elementu vladavine prava.

Ovaj dopunski sastanak o ljudskoj dimenziji se fokusirao na najbolje prakse iz čitavog regiona OEBS-a u sledećim ključnim oblastima:

aktuelni trendovi, izazovi i mogućnosti u oblasti pristupa pravdi;
pristup pravdi i sprječavanje sukoba;
pol, raznolikost i pristup pravdi.

Sastanku su prisustvovali predstavnici država članica OEBS-a i drugi relevantni akteri, uključujući civilno društvo i međunarodne organizacije.
Predstavnici 57 zemalja članica OEBS-a, institucija OEBS-a i izvršnih struktura, predstavnici medjuvladinih organizacija, civilnog društva i akademika iz zemalja učesnica koji imaju relevantno iskustvo u ovoj temi bili su pozvani da učestvuju na SHDM-u.
 
Sastanak je otvorio amb. Florian Rauning, predsjedavajući OEBS-om za 2017. godinu, koji je govorio o pristupu pravdi u smislu pristupa sudskom sistemu, kao obavezi države da garantuje sveobuhvatnu zaštitu u sudskom sistemu. Nezavisnost sudstva je najznačajniji koncept, a pristup pravdi zahtijeva funkcionisanje i efikasan pravni sistem za sve, kao i pravo na blagovremenu sudsku odluku. On je takođe govorio o "elektronskim sudovima" koji će uveliko olakšati pristup pravdi, te da sudstvo mora biti dobro organizovano, otvoreno prema svima, blagovremeno donositi odluke, i jedino se tako može podići povjerenje javnosti u rad sudova.
Prvog radnog dana održane su dvije sesije, na kojima se govorilo o trendovima, izazovima i mogućnostima u oblasti pristupa pravdi, kao i sprečavanju konflikata. Najviše riječi je bilo o "restorativnoj pravdi", kao fleksibilnom, odgovornom načinu i postupku rešavanja problema žrtava krivičnih djela, kako bi dobili satisfakciju i reparaciju u sudskom postupku. Tako je napr. u Mađarskoj, u poslednjih 10 godina bilo oko 85% predmeta koji su riješeni putem medijacije, odnosno sporazuma između žrtve i počinioca krivičnog djela i preko 1,5 miliona eura kompenzacije  je plaćeno žrtvama. Takođe, govorilo se o "e-justice", ili elektronskoj pravdi, koja ima direktan efekat: brži pristup pravdi, transparentnost, olakšava se postupak i samim strankama, ali i indirektan efekat: sudovi su efikasniji, brži imaju više vremena za individualne "usluge korisnicima".. Međutim, naglašeno je da još uvijek "e-pravda" ne može zamijeniti tradicionalno pravosuđe, jer u mnogim zemljama postoji veliki broj ljudi koji nisu kompjuterski pismeni, i nemaju svakodnevni pristup računaru. Učesnici su takođe upoznati sa anketom, koju je vršila Agencija EU o fundamentalnim pravima-FRA, o migracijama i imigrantima, tokom koje je utvrđeno da je 12% ispitanika prijavilo iskustvo diskriminacije od strane državnih organa, a čak 82% ispitanika je navelo da ne znaju koja se međunarodna organizacija bavi pružanjem pomoći žrtvama diskriminacije. Među intervjuisanim su bili populacija Roma, Sinti, muslimana itd.

Drugog radnog dana bilo je riječi o pristupu pravdi i sprečavanju konflikta. Naglašeno je da je pitanje pistupa pravdi centralno pitanje za mandat Visokog komesara OEBS-a za nacionalne manjine (HCNM), i sve dok svi pojedinci ne budu mogli koristiti puni pristup pravdi, nismo u mogućnosti u potpunosti implementirati taj sistem. Nije dovoljno da postoje samo institucije već mora postojati efikasan mehanizam koji će zaista dozvoliti nacionalnim manjinama puni pristup pravdi, kako bi se na taj način izgradilo bolje integrisano društvo.
 
Visoki komesar OEBS-a za nacionalne manjine (HCNM) Lamberto Zanijer predstavio je ''Preporuke iz Graca o pristupu pravdi i nacionalne manjine''', 13. novembra o.g. u Grazu. Preporuke su bazirane na bogatom 25. godišnjem iskustvu Visokog komesara OEBS-a za nacionalne manjine u ranom upozorenju i prevenciji konflikata, uključujući i iskustvo koje se odnosi na pristup pravosuđu za nacionalne manjine. Preporuke nude praktičan osvrt i pristup orijentisan na dobre prakse i određene politike vezano za pristup nacionalnih manjina pravosuđu. Namjera prilikom sačinjavanja seta preporuka nije bila da daje gotova rješenja i politike, već više da ukaže da se generalni standardi iz korpusa ljudskih prava koja su jednaka za sve ljude, moraju jednako primjenjivati i u svim slučajevima i situacijama, uključujući predmete koji se tiču nacionalnih manjina. Takođe, cilj HCNM prilikom sačinjavanja seta od deset preporuka bio je da ohrabri države da implementiraju politike koje se odnose na pristup pravosuđu, s posebnim osvrtom na nacionalne manjine. Namjera je da se naglasi činjenica da se ne može govoriti o jednakom pristupu pravdi ako se dešava da pripadnici nacionalnih manjina ne poznaju pravni sistem zemlje, i nijesu upoznati sa svojim pravima, što za posljedicu ima da ne mogu dobiti odgovarajući pravni savjet, niti priuštiti sebi pravnu zaštitu/advokata. Preporukama se ukazuje da u razvoju mirnih, stabilnih i inkluzivnih društava, države imaju odgovornost da garantuju svima, uključujući i pripadnicima nacionalnih manjina, uživanje svih prava kroz pristup pravosudnom sistemu. Prepruke i smjernice HCNM-a sve više dobijaju na značaju, imajući u vidu rastuće političke tenzije u regionu OEBS-a, posebno nakon izbjegličke i migrantske krize i, u tom kontekstu, pritiska na države da kreiraju integracione politike. U publikaciji je elaborirano sljedećih deset preporuka:

1. Pristup pravdi za osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama trebalo bi da se oslanja na principe vladavine prava, nediskriminacije i ravnopravnosti, uključujući rodnu ravnopravnost, pravo na pravično suđenje u razumnom roku od strane nezavisne i nepristrasne institucije ustanovljene zakonom , pravo na pravnu pomoć i pravo na efikasan pravni lijek.

2. Mjere kojima se garantuje pristup pravdi za nacionalne manjine trebalo bi da budu šire od samog obezbjeđenja dostupnosti sudova. Države bi trebalo da uspostave i finansijski podržavaju nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava, koje mogu da obezbijede efikasne pravne ljekove za sve žalbenike, uključujući pripadnike nacionalnih manjina.

 3. Države bi trebalo da osiguraju da institucije pravosuđa i zaštite ljudskih prava omoguće pripadnicima nacionalnih manjina koji su jedna od strana u pravnim postupcima da koriste jezik koji razumiju – po mogućnosti, maternji jezik, kao i da obezbijede okruženje koje poštuje njihov identitet.

4. Pravna pomoć koju država pruža pripadnicima nacionalnih manjina trebalo bi da podrazumijeva i rješavanje problema sa kojima se se oni suočavaju u pristupu pravdi.

 5. Kadrovska struktura sudova, tribunala, tužilaštava, policije, popravnih centara, službi, agencija za izvršenje (ili izvršitelja) i institucija za ljudska prava, trebalo bi da reflektuje različitost stanovništva na svim nivoima. U cilju izgradnje povjerenja manjinskih zajednica u instiotucije sistema, država je dužna da obezbijedi uslove i ravnopravan tretman pripadnika nacionalnih manjina u institucijama sistema prilikom zapošljavanja, te da ove institucije učini poželjnim radnim okruženjem za pripadnike nacionalnih manjina, između ostalog, kroz pozitivne politike zapošljavanja i unapređenja. Mjere u ovom cilju trebalo bi da uključuju i tretiranje problema nedostatka kvalifikacija pripadnika nacionalnih manjina, a jedno od adekvatnih rješenja bilo bi omogućavanje obuke i sticanje kvalifikacija na jeziku manjine.

6. Da bi se olakšale pristup pravdi za nacionalne manjine, države bi trebalo da osiguraju da institucije koje spovode zakon rade na izgradnji povjerenja sa manjinskim zajednicama i da sprovode zakon na u nepristrasan i nediskriminatorski način, bez predrasuda i pristrasnosti.

7. Sistem zaštite žrtava i mjere zaštite svjedoka treba da budu usklađene sa potrebama osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama, posebno kada se radi o ženama pripadnicama manjinske populacije. Ova prepruka se posebno odnosi na maloljetne pripadnike nacionalnih manjina, posebno one koji su bili ili su žrtve zločina iz mržnje. Takođe, države bi trebalo da uspostave specijalizovane centre za žrtve nasilja, posebno centre za žrtve seksualnog i porodičnog nasilja.

 8. Države bi trebalo da osiguraju da se sudske naredbe i presude koje se odnose na pripadnike nacionalnih manjina izvršavaju efikasno, nepristrasno i u razumnom roku.

 9. Države bi trebalo da osiguraju da se osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje se nalaze u pritvorima ili zatvorima, tretiraju humano, i s poštovanjem njihovog identiteta.

10. Države bi trebalo, i to po hitnom postupku, da obezbijede efikasno obeštećenje pripadnicima nacionalnih manjina koji su pretrpjeli ozbiljna kršenja ljudskih prava kao rezultat međuetničkog sukoba . U cilju postizanja ovog cilja, mogu se koristiti sljedeće mjere: institucionalna reforma, posebno vojnih struktura i policije i provjera zaposlenih kako bi se osiguralo da se radi o profesionalcima čiste prošlosti, koji nemaju sklonosti ili evedencije o nehumanom postupanju ili kršenju ljudskih prava tokom ranije službe; formiranje komisije za ispitivanje istinitosti, koje bi istraživale i izvještavale o prošlim i aktuelnim kršenjima ljudskih prava; adekvatni pravni lijekovi za one koji su preživjeli ugoržavanje ljudskih prava; obeštećenja i finansijske kompenzacije.
 
Sastanak je zatvorio amb. Clemens Koja, predsjedavajući Stalnog savjeta OEBS-a, riječima da se odgovor sudstva na probleme u implementaciji pristupa pravdi mora unaprijediti, kako bismo pokazali pravičnost postupanja i podigli nivo povjerenja građana u rad sudstva.
 
 





Konferencija "Bezbjednost, Zapadni Balkan i Velika Britanija"

18-20.10.2017. godine, West Sussex, UK

Ključni nalazi:

Na konferenciji "Bezbjednost, Zapadni Balkan i Velika Britanija" su iskazani posvećenost i entuzijazam predstavnika zemalja regiona, Velike Britanije i Evropske unije.

Uticaj Velike Britanije na Zapadnom Balkanu je naišao na odobravanje od strane učesnika konferencije. Samit koji će se održati 2018. godine u Londonu i održana konferencija su to i potvrdile.

Postignuta je saglasnost da Evropska unija mora i dalje igrati veoma važnu ulogu kako bi se zemlje regiona pokrenule. "Zamor u proširenju" je fraza koja se često zloupotrebljava. Tačno je da se proces odvija sporo u posljednje vrijeme, ali je najvažnije da je proces pristupanja i dalje aktivan. Poslata je snažna poruka da Evropska unija nije zaboravila Zapadni Balkan. Naprotiv, proces proširenja je i dalje u toku i očekuje se da države regiona uspješno sprovedu svoje postupke pristupanja EU.

Za nekoliko godina Velika Britanija više neće biti dio Evropske unije, ali će ostati u Evropi i zajednički djelovati u pravcu reagovanja na razne sigurnosne izazove.  Unapređenje sigurnosti Zapadnog Balkana dobro je za čitav region, ali i za bezbjednost Evrope. Koncept sigurnosti mora biti dio dijaloga u regionu, zaključeno je na konferenciji.