Izlaganje predsjednika Višeg suda u Podgorici na konferenciji za štampu povodom godišnjeg izvještaja o radu i rezultatima rada Višeg suda u Podgorici u 2016. godini.

21. 04. 2017.


 
Poštovani predstavnici medija, dozvolite da vas na početku pozdravim i zahvalim na izdvojenom vremenu. Današnja konferencija za medije se održava povodom Izvještaja o radu Višeg suda za 2016 godinu. Istovremeno danas je od strane Vrhovnog suda Crne Gore i Apelacionog suda Crne Gore izvršena kontrola rada, a što je prilika da upoznamo javnost sa rezultatima rada, problemima i očekivanjima u narednom periodu.

Ispred mene je izvještaj o radu, naravno imajući u vidu obimnost upoznaću vas samo sa ključnim podacima.
 
Prije toga nekoliko osnovnih podataka.
 
Viši sud u Podgorici, osim svoje prvostepene nadležnosti, i drugostepeni sud je za područje osam osnovnih sudova sa područja centralnog i južnog dijela naše države. U radu postupaju predsjednik suda i 39 sudija, po čemu je odmah iza Osnovnog suda u Podgorici kao sud sa najvećim brojem sudija. Trenutno je jedan sudija tokom čitavog radnog vremena angažovan u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, dok dvoje sudija dio svog radnog vremena obavljaju u istom Centru odnosno u Sudskom savjetu. Preostalih zaposlenih je 125, od kojih 16 pripravnika.  
 
Smještajni uslovi nisu na potrebnom nivou. Sud obavlja svoj rad osim u ovoj zgradi i u susjednoj zgradi koja nije u svojini države i gdje boravimo u iznajmljenom prostoru, a nedovoljan broj sudnica, je nešto što se mora riješiti u budućem periodu, jer predstavlja limitirajući faktor u radu.
 
U 2016 godini sud je primio u rad ukupno 11330 predmeta, što je 8% više od prethodne godine, tako da je sa 2658 neriješenih predmeta iz ranijih godina, ukupno u radu bilo 13988 predmeta. Tokom godine završeno je 11807 predmeta, odnosno oko 1000 predmeta više nego prošle godine, a delegirana su 254 predmeta, tako da je na kraju godine zaostatak smanjen na 1927 predmeta. Posmatrajući petogodišnji prosjek uočava se da je priliv stabilan i da se uvijek kreće oko 10.500 predmeta. U strukturi tih predmeta zapaža se da se broj novih krivičnih predmeta smanjuje. Prije pet godina bilo ih je gotovo dvostruko manje i to 246, a i sada ih je 146. Broj drugostepenih krivičnih predmeta je takođe u padu prije pet godina bilo ih je 1987, a sad je ta cifra na 1296 predmeta. Sa druge strane raste broj građanskih predmeta, pa je primljeno 6314 predmeta, što je u odnosu na prethodnu godinu više za 435 predmeta. Broj primljenih predmeta u specijalnom odjeljenju je 42, a prošle godine je bio 26, što je povećanje od 62%.
 
Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da je, drugi put u proteklom petogodišnjem periodu, broj riješenih predmeta nadmašio priliv. Procenat riješenih je 104,34% u odnosu na priliv i  zaostatak je smanjen za 731 predmeta.
 
Kako građane prvenstveno interesuje koliko će čekati na odluku suda, ukazao bih na prosječno vrijeme trajanja sudskih postupaka, a to je u krivičnom prvostepenom odjeljenju 308 dana, u specijalnom odjeljenju 289 dana, u krivičnom drugostepenom odjeljenju 50 dana, a u građanskom drugostepenom odjeljenju 139 dana. Prošle godine ovi rezultati su bili dobri sa relativno brzo okončanim postupcima, a ovo su još više skraćeni na primjer u prvostepenom krivičnom  i građanskom odjeljenju sa skoro tri mjeseca.  Ako ovo upredimo sa nekim evropski prosjekom od tri godine u  prvom i dvije godine u drugom stepenu shvatićete koliko je osnovana percepcija dijela javnosti o sporosti crnogorskih sudova.
 
Naravno, radi se o prosječnom trajanju, pojedinačno imamo i predmete koji su neprihvatljivo dugog trajanja. Tako, trenutno u krivičnom referatu imamo 7 predmeta starija od tri godine, u građanskom najstariji predmeti su iz 2014. godine, i to jedan predmet, dok u drugostepenom krivičnom odjeljenju nema predmeta starijih od 2016. godine. Govorim o godinama kada su prispjeli u ovaj sud. Po godinama inicijalnog akta, odnosno prispijeća predmeta u prvostepeni sud, najstariji predmet je parnica iz 1982.godine, a u krivici iz 2001.godine. Ovi predmeti imaju apsolutni prioritet u radu, tako da u izvještajima svake godine ima sve manje i manje starih predmeta, a njihovo rješavanje predviđa se i u godišnjem Programu riješavanja starih predmeta.
 
Kvalitet rada je takođe na vrlo visokom nivou. U „K“ i „Ks“ referatu procenat ukinutih odluka je 6,76%, a u građanskom ( „Gž“)11,89%. Treba imati u vidu da se kvalitet mjeri samo prema odlukama u kojima je izjavljena žalba, a ne prema broju svih odluka, tako da je stvarni procenat ukinitih, u odnosu na broj donijetih odluka, značajno manji.
 
Pojedinačno gledajući prosječno ispunjenje norme, po sudiji taj prosjek iznosi 147,37%, dok broj završenih predmeta po sudiji 302,74.

Možda je i kaznena politika interesantna javnosti. U krivičnom referatu, mislim na prvostepene krivične i specijalne predmete, ukupno je osuđeno 165 lica od kojih samo 3 na uslovnu osudu. Ukupno je u ovim presudama izrečeno 318 godine i 7 mjeseci zatvora i prosječna kazna zatvora, uz ograđivanje da je ovo samo statistički podatak, je 1,92 godine. Posmatrano po djelima, između ostalog, 9 lica je osuđeno za ubistva i teška ubistva, a 18 lica za navedena djela u pokušaju.
 
Ovi statističkim podaci, bez obzira na to što mi o statistici mislimo, pokazuju gdje smo sa kvalitetom i kvantitetom rada.
 
Danas u Evropi postoje standardi za mjerenje kvaliteta i   imamo SEPEŽ-ova mjerila za ocijenjivanje efikasnosti, upoređivanja su jednostavna i pokazuju da ni Viši sud u Podgorici ni drugi sudovi ne zaostaju, a u mnogo čemu imaju i bolje rezultate, od evropskog prosjeka. Uvijek će biti komentara da sudije slabo rade, da im se dosta odluka ukida, ali brojke govore suprotno. Treba imati u vidu da je sudska profesija izložena svakodnevnim ocjenama kvaliteta i kvantiteta rada, smatram kao ni jedna druga profesija.
 
Kada se izmaknemo iz perspektive pojedinih izdvojenih predmeta, o kojima se negativne ocjene iznose od strane nezadovoljne stranke u postupku, i kada gledamo ukupan rad suda, slika se u potpunosti mijenja.
 
Moramo priznati da na percepciju javnosti o radu suda utiču i to što sudovi u skladu sa Zakonom o sudovima i Etičkom kodeksu, ne smiju da se oglašavaju komentarom u tekućim predmetima  i zato su ovakve konferencije na kojima se prikazuju izvještaji o radu idealna prilika da se javnost upozna sa radom suda.
 
Na kraju želim da vas upoznam da su ciljevi Višeg suda u narednom periodu upravo nastavak ovog pozitivnog trenda u smanjenju zaostatka, zadržavanje visokog kvaliteta rada i ne manje važno od ostalog, veća aktivnost na promociji rezultata rada suda. U tom cilju medije doživljavamo kao partnere i ako i imamo prepreke u komunikaciji uvijek smo tu da ih dijalogom riješimo. Morate shvatiti da imamo zakonskih ograničenja za davanje određenih informacija, ali za situacije kada to nije slučaj, budite sigurni da sa strane Višeg suda nećete imati nikakvih prepreka, niti različitih odnosa u pristupu informacijama,  zavisno od toga iz kojeg medija dolazite.

 
PREDSJEDNIK SUDA
Boris Savić